Stolisnik

Sve borbe imaju svoje ratnike, a oni svoje pobjede i poraze. Otkad je ljudskog roda nema mira. Postavljaju se granice koje se probijaju, a na jezičcu vage dogovorene pravednosti zbrajaju se ozljede i gubitci, slave se oni najhrabriji, koje predaja prenosi stoljećima. Ustvari naša predaja, legende i mitovi uglavnom su o onima koji su hrabri toliko da su za svoj cilj mogli dati svoj život, ono jedino najvrjednije što imaju i zato su nam postali besmrtni, polubogovi, vječni idoli.

Svako vrijeme ima svoje junake, a svaka strana svoje protagoniste junaštva. Svima njima svugdje po svijetu zajedničke su rane koje trebaju zacijeliti ili će ih dovesti do časne smrti. Te junačke, hajdučke rane liječilo se posebnim travama, moćnim i djelotvornim biljkama koje su zacjeljivale ranu, ali i hrabrile duh naših junaka. Jedna takva je i velika kraljica, hajdučka trava ili stolisnik, dobro poznata u svim dijelovima svijeta. U hrvatskoj narodnoj predaji hajdučka trava služila je istom čemu je služila i trava kojom su se Ahilej i Patroklo zacjeljivali nakon bojeva. Ista ona koja se u Engleskoj navodi kao vojnička trava, Herba militaris za koju je John Gerard, botaničar s najvećim londonskim vrtom, 1599. godine napisao: Lišće stolisnika zatvara rane i čuva ih od upale, posebno kod krvarenja iz željeznog oružja.

Hajdučka trava svojim latinskim imenom Achilea Millefolium to i potvrđuje. Priprada porodici glavočika (Astaraceae) i trajnica je. Ime mu je dodijelio 1753. godine Linnaeus, švedski botaničar, zoolog i liječnik, otac moderne taksonomije, prema Ahileju koji je njome liječio rane sebi i svojim junacima nakon bojeva. Tome pridodano millefolium (tisuću listova) opisuje njegovo lišće, što je u nazivnom prijevodu kod nas ni više ni manje nego stolisnik, doduše za nulu manje, ali za nas skromne prepuno. Drugi nazivi su mu sporiš, kunica, jalovi mjesečnjak, ranjenik, a narod gdje su bitke zaboravljene lokalno ga naziva s brojnim drugim imenima.

Nije samo ova biljka poznata ljudima posljednjih 3 200 godina otkad ju je Ahilej promovirao. Na arheološkom lokalitetu sjeverne Španjolske, u špilji Sidon je prilikom arheoloških istraživanja staništa neandertalaca pronađen kostur na čijim su se zubima u sastavu kamenca pronašli kemijski ostatci koji potvrđuju upotrebu stolisnika u prehrani ili liječenju, što su neki znanstvenici nazvali najstarijim dokazom upotrebe biljke u medicinske svrhe. Dakle, bez obzira čemu je služila ova biljka, kao hrana ili lijek, od prije otprilike 50 000 godina do danas služi da nadomjesti dio junaštva koje smo izgubili u borbama, sa sobom ili drugima.

Poznaju je ajurvedska medicina, kineski I Ching, Navaho Indijanci te općenito šamani, ovom se biljkom uspostavljaju granice prema drugima koje smo izgubili u svojim borbama. Zanimljivo je da se njome štiti duhovno i emocionalno biće onima koji tuđe energije doživljavaju kao strijele koje nanose rane. Dakle, kako na nebu tako i na zemlji, a sve to zahvaljujući svojem bogatom sastavu vitamina C, karotina, tanina, organskih kiselina, eteričnog ulja i raznih antibiotskih spojeva. 

Naći ćemo je na suhim livadama, poljima, pašnjacima, travnjacima, u gredicama kao korov, a prepoznati po naizmjeničnim listićima koji su duguljasti i perasto razdijeljeni na mnogobrojne režnjeve. U Konavlima mu je stanište ugroženo jer ono što nije šikara, pokošeni je travnjak. Cvjeta na vrhu stabljike u štitu cvjetova koji se sastoji od cjevastih cvjetova u sredini, a jezičastih po vanjskom rubu. Najčešće su bijeli, a postoje i rozi cvjetovi sa žutom sredinom. Miris im je jak i opojan, a upravo bi se tim štitom cvijeća natrljale ubodne rane da se spriječi krvarenje i potakne grušanje. Isto se radi i s lišćem ako nema cvijeta. Kao čaj ili tinktura koristi se za dovođenje krvi tamo gdje ne protječe normalno, pa je u liječenju različitih problema s menstruacijom, hemoroidima i venama dobro poznat u narodu, gdje leži tajna njegova imena sporiš.

Listovi i cvjetne glavice beru se za čaj, ali pažljivo jer na jakom suncu djeluje fototoksično na kožu. Sušimo ga brzo u hladu, a čaj oslobađa vodu iz organizma, čisti krv, poboljšava apetit, zaustavlja krvarenje i liječi mnoge bolesti. Mladim proljetnim listovima začinjamo salate i variva. Vodene iscrpine stolisnika i eterično ulje uvelike se koriste i u kozmetici.

Ahilejeva majka Tetida znala je da će njen sin biti junak i da će u boju poginuti. Ne bi li to spriječila i učinila ga besmrtnim, kad se rodio uronila ga je po nekima u rijeku Stiks, a po drugima u kupku od ove biljke. Kako ga je držala za petu, tako je jedino ona ostala smrtna. Junacima je da jednom ipak umru, da vječno ne bojevaju i da se odmore, a na nama je da u samoniklom čudu hajdučke trave slavimo nijhovu hrabrost i kad procvjeta prvi cvijetak zaželimo želju. Govori se da će se tada sigurno ostvariti.