Divizma

Čarobnica Kirka koja je živjela sama na otoku Aeaea u Tirenskom moru, zabavljala se tako što je svoje posjetitelje na otok ugošćivala poput kraljeva. Ti isti gosti, svjesni nje same na cijelom otoku, ohrabrivali bi se odvratiti gostoprimstvu kako divljacima i priliči, što je čarobnici teško padalo. Na njihove barbarije ona je odgovarala čarolijom koja ih je sve redom pretvarala u životinje. Tako su na otoku živjeli lavovi, vukovi i svinje koji bi se umiljavali oko novih pridošlica dok ih i same ne bi pretvorila u neke životinje. Odisej je na svom povratku iz Troje, zahvaljujući svojim kurioznim ljudima koji su otvorili vreću boga Eola i oslobodili vjetrove, bio vraćen odakle je i krenuo. U pomršenim putima pristali su na otok čarobnice Kirke gdje su se iskrcali i, pronašavši kuću čarobnice, otišli se prepustiti hedonističkim strastima. Ubrzo su pretvoreni u svinje, a Odisej ih je krenuo spašavati, ali ga je na putu presreo bog Hermes udijelivši mu zaštitu od njene magije. Ta posebna zaštita bila je u obliku biljke duboka korijena, kod nas prepoznate kao divizme, koju je samo Hermes svojom snagom mogao iščupati. Kirku je opčinila Odisejeva hrabrost i dobrota, a kako njena magija do njega nije mogla doprijeti, zaljubila se, nakon čega su duže vrijeme ljubovali na otoku.

Dok su se istraživači dvoumili o kojoj je točno biljci riječ, debeli korijen uz opis listova i cvijeća jasno je upućivao na divizmu, najveći žuti ukras južnog Mediterana.

Cucullia verbasci – česti gost divizme

Divizmu (lat. Verbascum) lako ćete prepoznati jer raste svugdje po Konavlima. Ona je dvogodišnja biljka iz porodice strupnika (Scrophulariaceae). U prvoj godini razvija rozetu mekih, velikih, šiljastih tupo nareckanih ili lopatastih listova, a u drugoj godini krene sa stabljikom koja se penje u visine i do 2 metra. Listovi su dlakavi, sivkaste boje zbog čega je i dobila latinski naziv Verbascum, što je izvedenica riječi brada. Donji su listovi veliki i dugački, a pri vrhu biljke su sve manji i manji. Biljka cvate žutim, bijelim ili ljubičastim cvjetovima, a u Konavlima je uglavnom u žutoj varijanti. Cvjetovi se nalaze uz gornji dio peteljke i skupljeni su u grozdove ili guste klasaste cvatove. Cvate najčešće periodu od svibnja do kolovoza.

Osim toga, zabilježeno tradicionalno korištenje listova zaista je brojno, pa su tako korišteni kao toaletni papir i pelene, za zamotavanje hrane ili kao postav obuće, no samo dok su svježi i meki. Čak su se koristili i za rumenjenje lica budući da dlačice listova nadražuju kožu, no čim se osuše, postaju hrapavi i grubi. Sok iz stabljike se koristio kao biljni toksin za hvatanje ribe. U Rimskom Carstvu legionari su koristili debelu stabljiku za osvjetljavanje po noći, tako da su je umakali u loj i palili kao luč.

Engleski naziv biljke je mullein, što dolazi od latinske riječi mollis (meko) ili od malandrium, što predstavlja bolest kod konja koja se uspješno liječila s divizmom. Njemački je naziv Königskerzen, što doslovno prevedeno znači kraljevski svijećnjaci jer u punom cvatu biljka podsjeća na raskošni kraljevski svijećnjak. U Hrvatskoj je još poznata kao divlji duhan, divlji tabak, lepuh, vučji rep ili svijećnjak.

Današnja se farmakologija hvali sastavom divizme koja obiluje saponinima, glikozidima, flavonoidima, vitaminom C, taninima te mineralima cinkom i selenom što joj omogućuje široku medicinsku uporabu. Idealna je za uporabu pri smetnjama dišnog sustava, smanjuje nadražaj kašlja i olakšava iskašljavanje. Također, olakšava tegobe koje nastaju kod gripe, angine, upale pluća, bronhitisa, prsobolje i astme. Osim čaja, od cvjetova se radi i sirup za grlo, a zapaljenim listovima se kade bolesnici koji imaju problema s kašljem i disanjem.

Za čaj i sirup beremo žute cvjetiće i sušimo ih brzo u hladu. Ponekad se suho cvijeće polije vrelom vodom, a protiv kašlja neki polijevaju i vrelim mlijekom. Potrebno ga je samo procijediti kroz jako gusto sito ili platno jer ostaju malene dlačice koje prilikom pijenja čaja nisu ugodne.

Za upale uha, kožne probleme i rane koristimo macerat. Protiv infekcija koristi se kao tinktura, tako da se cvjetovi potope u alkohol i drže na toplom, a kasnije se uzima u kapima.
Oblozi od listova stavljaju se na upaljene oči i za hemeroide te na druge otekline, a nekad davno bio je to fitilj za svijeće domaće proizvodnje.

Po Konavlima je ima svugdje, uz puteve i groblja, na napuštenom kamenjaru, na čistinama i pjeskovitom terenu, a draže su joj pozicije u Gornjoj bandi s pogledom na polje. Na Konavoskim brdima, izložena vjetru i hladnoći, raste u znatno kraćoj inačici, u visini do 80 cm.

Nakon što poberemo cvijeće, skupljamo listove, a korijen se kopa u kasnu jesen prve godine rasta. Korijen je dobar u borbi protiv čarobnice Kirke, ako vas put nanese na njen otok.