Murva te hladi, murva te hrani, ali i liječi i oblači

Svaku konavosku kuću krasio je nemali broj murava. Neke su bile odmah ispred kuće, neke malo dalje, ali sve su se nalazile u zoni stanovanja, između kuće i obora, u prekući, kraj pojate, uz štalu i slično. Uz najveći broj murvi uz kuću bi se još našao pokoji orah, a ostalo su bile obične voćke i rjeđe slučajna stabla ostavljana za hlad, kao što su i košćele, jakače i slično.

Murve su u Konavlima puštane da rastu u velika, jaka stabla. Za murvu koja bi rasla slobodno iz više osnovnih grana, kao grm, govorilo bi se da je dibja. Takve nisu bile pokraj kuće, one su samonikle po stranama, u gori, uz pute. Prava murva imala bi veliki trupac iz kojega se razvija krošnja u širinu na jednom mjestu. Ta je krošnja bila potrebna i iz mnogih drugih razloga, a drvo se nadasve cijenilo.

U Konavlima se govorilo da murva čuva krov kuće: Velika murva ispred kuće zavije vjetar u sebe i skrene ga s kuće da ne digne kupe. Ako posiječeš murvu, ostaneš bez krova, znalo se.

Pa su se tako, živeći u Konavlima, sve naše svilarice, da bi proizvele svilu, trebale penjati u grane murve visoko na stablo. Prikupljale bi listiće u traverse, nikako ne bi lomile grane da ne ugroze plod kojeg se očekivalo čim završe s bubicama. Plod je trebao za ljude i životinju, naročito za prace koji su se puštali da popasu s trave sve ono što bi palo sa stabla. Ono što bi ostalo u vrhu krošnje pojele bi ptice pa bi se tako sačuvale druge voćke od tićijeg popasa.

Kad bi završilo s lišćem i bubicama, plodom i prascima, murva je postajala dnevni boravak ljetnog popodneva gdje bi se mladost skupljala. Pod tu krošnju sklanjali su se od ljetne žege u popodnevnim satima, kad su najstariji počivali, i tu su se družili, vezli, pjevušili, pleli sepete: Nije nama trebalo odmarat mada smo se dizali prije zore da se po ladu naprave posli u polju, nama je bilo da se vidimo, da progovorimo, da se nasmijemo jedno drugome, a pod murvom bi bilo lada, pa kad sunce pane, opet za poslom, svak svojim…

I tako je murva imala svoj strogi raspored, korisnici su se pod njom mijenjali, a ona bi posljednja od svega listopadnog izlistala. Baš iz tog razloga je Vergilije za murvu rekao da je najpametnija biljka, jer zadnja propupa čekajući toplo vrijeme. Kad njen list dođe na veličinu uha od miša, s njom onda krenu i bubice, i toplina, i cijeli godišnji ciklus.

Grana crne murve u plodu

Murve (lat. Morus) su rod drveća i grmova koje naraste i do 15 metara, pripada porodici dudovki (Moraceae), a izvorno potječe iz zapadne Azije. Listovi murve na grani su naizmjenični. Cvjetovi su jednodomni i dvodomni, pa postoje muške i ženske murve. Muški cvjetovi resaju dugim resama, a ženski kraćim, koji se poslije pretvara u plod.

 U Europu su uvezene zajedno sa svilcima početkom ove ere, premda su domaće drvo u svim ostalim područjima sjeverne polutke. Legenda o misionarima koji su iz Kine prokrijumčarili sjeme svilaca i sjeme duda još je vrlo aktualna. Dolaskom u Europu, murve su se s lakoćom udomaćile, a svilci s nešto više teškoća. Nakon bizantske proizvodnje, proizvodnju svile poticali su svi europski vladari na čiji se poticaj širila u pojedinoj zemlji, a najdugoročniji je proizvođač ipak bila Francuska, za njom Italija, pa onda Španjolska, Engleska i Austro-Ugarska. Engleski kralj James I. pozvao je 1608. godine stanovnike da u što većoj količini uzgajaju stabla duda radi poboljšavanja proizvodnje svile, a carica Marija Terezija 1766. godine naredila je da se svi građani naseljenici i podanici varoški bave svilarstvom. Brojni veliki nasadi u Hrvatskoj posljedica su austrougarskih nastojanja za obnovom proizvodnje koja je nastavljena u staroj Jugoslaviji. U Konavlima nije u to vrijeme bilo otkupa, svaka kuća je proizvodila svileni konac za sebe i svoje potrebe oblačenja i podvezivanja pupka te ruku i nogu mrtvacima.

Morus platanoides

Murve su pred kućama u Konavlima bile bijele (lat. Morus alba) i crne (lat. Morus nigra). Bubice su više voljele bijele, a praci crne. Čovjeku je svaka draga. Lišće bijele murve najbolje je za svilce, premda će se u nestašici zadovoljiti i s crnim. Danas su se, osim bijele i crne murve, u Konavlima raširile i patuljaste francuske navrnute na crne, koje imaju ogroman list do 30 cm dužine i ukupnu veliku lisnu masu što je odlično za svilarstvo. Uz njih, novi nasadi su nam donijeli i one latinskog naziva Morus platanifolie koji ne rađaju, već samo listaju velikim čvrstim lišćem, što čini izvrstan hlad pa se sade po parkovima i uz ceste.

Murva je super stablo i super hrana. Njeni plodovi sadrže slobodne organske kiseline (limunska i jabučna), vitamine C, B, K, A i E, željezo, kalij, mangan i magnezij, pektine i druge korisne tvari. Velika  količina antioksidansa antocijanina prepoznata je u borbi protiv raka, sprječavanju starenja organizma i pomaže kod mnogih drugih bolesti. S murvom se liječi, a u liječenju se koriste plodovi, listovi i kora.

Svilci na lišću

Crna se murva koristila protiv upale mokraćnih kanala, bolesti usne šupljine i grla, epilepsije, depresije, nesanice, vrtoglavice te kod ugriza buba i zmija. Nezreo plod liječi proljev, a prezreli otvara. Sokom se ispiru grlo i usta, pomaže pri iskašljavanju, znojenju i mokrenju. List se skuplja u proljeće i suši za čaj koji je poznat u snižavanju šećera.

Bijeli plodovi liječe anemiju, dijabetes, opće slabosti i slabokrvnosti te opstipacije i probavne smetnje. Plodovi djeluju antikancerogeno te imaju protuupalno djelovanje na ljudski organizam.
Od bijele se murve proizvode brojni kozmetički preparati za izbjeljivanje kože te uklanjanje mrlja i pjega jer sadrži inhibitore koji smanjuju sintezu melanina. Koristi se i u preparatima protiv starenja kože, za tretmane kože oko očiju te toniziranje i čišćenje lica.
Korijen murve koristi se za liječenje parazita, posebno trakavice, a prah od kore murve koristi se za brže zarastanje rana. 

List patuljaste francuske murve

Ovom dragocjenom stablu dokazana su antibakterijska svojstva, antioksidativna svojstva, protuupalna svojstva, hepatoprotektivna svojstva, imunomodulatorna svojstva, neuroprotektivna i brojna druga svojstva, a u Konavlima ih puno više siječemo nego sadimo. Travnate površine oko kuća zamijenio je asfalt jer su auti zamijenili konje i magarce. Da murve ne bi šporkavale, posječene su i vrlo se rijetko danas nađu ispred kuća, više ih je samoniklih u divljini.

Murve, osim svilaca, nemaju nametnike, rijetko se maćavaju, a dobro podnose kresanje i sječu u glavu, dobro se regeneriraju iz panja, pa ih možemo i orezivati svake godine ako ne želimo plod koji šporkava. Murva doživi visoku fizičku starost, pamti sve i priča generacijama koje dolaze. Njegujemo li murve u Konavlima, osiguravamo super hranu i činimo sreću generacijama koje dolaze.