Duša paše, majčina dušica

Duša paše, majčina dušica

Gledajući pčele kako se spuštaju s cvijeta na cvijet po puzavom popuncu i grabeći eliksir opojnog mirisa, prisjetila sam se muka po Đurđevu danu kad je trebalo popiti mlijeko za doručak. Baba ga stavi na trpezu, a u kikari na mlijeku poklopac od tanka skorupa. Da je bila zima, bio bi debeo pa bi ga baba skupila prije za radit slatko, a nas djecu spasila muke, međutim ovaj tanki bi završavao u našim kikarama čije je ispijanje trajalo vječnost. Veće zlo bi bilo kad bi pomakli skorup, potegli bi ožicom po vrhu, on bi se zalijepio za ožicu s obje strane, a nas bi zaklapio onaj odbojni miris u mlijeku, jer mlijeko se čulo.

Baba nije dala da rečemo da mlijeko smrdi jer da je to grijeh, nego da se čuje po travama i da je to jako zdravo jer je u njemu sve što valja. Nitko nije mogao utišat, a nekmoli ugasit u mlijeku to što se čulo, izbijalo je to iz kakaa, kafe, iz pudinga, iz svega. A čula se ustvari duša paše, dušica i to ona od majke zemlje, majčina dušica.

Duša paše, majčina dušica

Majčina dušica iliti ga u nas popunac, biljka je koja raste u puzećim grmovima iz porodice usnatica (lat. Lamiaceale). Ovisno koliko je na suhom i sunčanom mjestu, stabljika varira visinom, donji dio je odrvenjen, a gornji zelen, sve skupa visok je maksimalno petnaestak centimetara na našem terenu. Po njima se gusto pružaju nasuprotni jajasti listići na kratkoj peteljki, kožasti i goli, koji kao tepih ostaju ispod rascvjetalih rozih glavica. Cvjetovi su smješteni u kuglice cvatova svijetlo ružičaste boje, nekad bljeđi, a iz njih strše tučak i prašnik na koje slijeću, ljubeći ih – pčele. U nas cvate od Đurđeva do ljetnih žega i onda opet pomalo u devetome. Obično ga je za brat do sredine svibnja i onda sve rjeđe. Upravo toliko dugo se i mlijeko čuje. Kad gori kam na kamenu povuče se u dubine svoga podzemnoga bića do iza prvih kiša između Gospa.

Niski cvjetni tapit pojavi se ondje gdje su vile plesale, ne samo u nas nego i po svijetu, pa u Engleskoj djevojčice kampiraju tamo gdje raste ne bi li noću ugledale vile.

Duša paše, majčina dušica

Latinsko ime popunca Thymus serpyllum izvodi se iz grčke hrabrosti. Kako je u samom imenu i istina, tako postoje i brojna vjerovanja i spomeni popunca kao pratitelja svih onih kojima je trebalo hrabrosti. Vojnici u staroj Grčkoj kupali su se u vodi s popuncem samo da bi bili hrabriji, a rimski vojnici bi se pak prije borbi razmijenili stručkima popunca. Ta veza popunca i vojske ostala je do srednjeg vijeka, kad bi se vojnicima za počasti u borbama davali stručki majčine dušice kojima bi napunili torbice ili pričvrstili uz odijela, ili pak kitili oklope kao počasne značke. Zapaljenim grančicama popunca čistili su se hramovi i kuće od zla, a udisanjem toga dima moglo se postati hrabrim.

Rimljani su sve obroke začinjali popuncem jer se za njega znalo da djeluje protiv svih otrova. Ako je u hrani neko zlo, popunac će ga pobijediti i hrana će biti blagotvorna.

Duša paše, majčina dušica

Timijan, odnosno popunac, pronađen je da se koristio i prilikom balzamiranja u starom Egiptu. Možda upravo zbog njegovog fungicidnog svojstva za koje restauratori papira dobro znaju. Oni koriste eterično ulje majčine dušice kako bi spriječili i uništili pojave plijesni na papiru. U hermetički zatvorenim uvjetima ostavi se eterično ulje majčine dušice sa zaraženim papirnim predmetom i nakon određenog vremena sve spore plijesni budu uništene.

Upotreba ove biljčice u medicini je velika. Koristi se za ženske bolesti i stanja, regulira cikluse, smanjuje menstrualne grčeve, opušta nadutost, zaustavlja proljeve, liječi anemiju i poboljšava cirkulaciju, liječi bronhitis, astmu i upalu pluća, dezinficira sluznice i ždrijela, pa se često žvače protiv gruba zadaha, a dobro pomaže kod glavobolja i migrena. I tako dok liječi sve što nas često napada, njena moć je najveća kad treba djelovati antiseptično, odnosno antibakterijski.

Duša paše, majčina dušica

Povijesno je možda bila najviše upotrebljavana u Europi dok je harala kuga, crna smrt u 14. stoljeću. Tada je vrijedila kao zlato i koristila se u svim pripravcima kojima su se tretirali oboljeli. Timol majčine dušice snažan je antiseptik i djeluje bilo da se bori s plijesni na papiru, bilo s bakterijama koje nam čine štetu. Danas je glavni sastojak vodicama za ispiranje usta, njime se liječe akne, a i dezinficiraju ruke.
Do pojave antibiotika, zavoji kojim bi se omotavale otvorene rane namakali su se u vodi od majčine dušice. Govori se da je majčina dušica ljekovita biljka koja ne sadrži niti jedan štetan sastojak.

Konavljanima popunac miriše ko duša i zato ga piju kao čaj i kad je tko slab, stavljaju ga u koto kad peku travaricu da preuzme miris dropa, tako da im i rakija miriše ko duša. Naš popunac, majčina dušica, u svemu miriše ko duša, samo se u mlijeku čuje na zvona s paše, zujanje pčela i na povijanje zelene trave o Đurđevu danu.

Duša paše, majčina dušica