Blavor, čuvar kućnog praga

Iako se često dogodi da ga, zahvaljujući izgledu i kretnjama, zamijenimo za zmiju pa nastrada ni kriv ni dužan, blavor je općenito u narodu prepoznat kao vječni neprijatelj zmija. Stariji blavori  karakteristične smeđe boje s nešto svjetlijim trbušnim dijelom još se mogu i izvući od sudbine namijenjene zmijama, ali mladi blavori koji na prvi pogled, a i drugi, više nalikuju zmijama nego ičemu drugom, nažalost nisu te sreće. Ti juvenilni oblici su svijetlo sive boje s tamnim, gotovo crnim prugama. Možda bi bilo dobro da se suzdržimo od ubijanja kako blavora tako i zmija, jer uglavnom nije riječ o otrovnim životinjama, a svatko od njih ima neku svoju ulogu u prirodnom nam okruženju. Uostalom i stari Konavljani vjerovali su da nije dobro ubiti zmiju koju sretneš na putu već da je treba pustiti da mirno prođe, a naročito nije dobro ubiti zmiju u kući. Prepustimo tu borbu blavorima, zato ih i zovemo čuvarima kuće.

mladi blavor

Blavor, beznogi gušter (lat. Pseudopus apodus ili Ophisaurus apodus) naseljava jugoistočnu Europu i jugozapadnu Aziju. U Hrvatskoj ga nalazimo u priobalnom dijelu Jadrana, najčešće na otvorenim, livadnim prostorima, šumarcima i krškim predjelima bez raslinja. Hrani se uglavnom skakavcima, gušterima i puževima, miševima i sličnim manjim životinjama, a ponekad i zmijama. Za razliku od zmija koje imaju mobilniju čeljust pa mogu progutati plijen znatno veći od glave, blavori imaju manje pokretnu čeljust prilagođenu griženju i žvakanju, a manje gutanju. Mogu dostići dužinu do 1,5 metra, ali sporo rastu. Zanimljivo je da blavor zapravo ima zakržljale ostatke stražnjih nožica koje možemo uočiti ako ga uzmemo u ruke i pomnije promotrimo. Rep mu je 1,5 puta duži od tijela što mu omogućava brzo i nesmetano kretanje. Tijelo blavora ukočenije je i tvrđe nego zmijsko. Imaju očne kapke i male otvore koji im služe kao uši. Također, blavori na tijelu imaju uzdužno udubljenje, žlijeb koji se proteže bočnom stranom, a olakšava disanje. Taj žlijeb prekriven je sitnim ljuskama, za razliku od ostatka tijela pokrivenog krupnim i krutim ljuskama, tako da omogućava lakše širenje i skupljanje tijela pri disanju.

Engleski naziv za blavora European Glass Lizard, u prijevodu europski stakleni gušter, kao i slično mu talijansko ime Lucertola di verto, zapravo govori o njihovoj sposobnosti autotomije, odnosno odbacivanja repa, koje se u njihovom slučaju usitnjava u manje dijelove pa su, metaforički, kao od stakla.

Stanište je blavora ograničeno područje u kojem se kreću i love. Biraju mjesta s niskom i grmolikom vegetacijom, suhozide i kamenjar, gdje ih najčešće nalazimo poluskrivene, na osunčanim ili sjenovitim mjestima. Svoj životni prostor, poznato je, vrlo borbeno brane, pa često možemo sresti par blavora u vatrenom okršaju.
Blavori su oviparni, dakle legu jaja i, zanimljivo, kod blavora je primijećena briga za potomstvo.
Čuvajmo čuvare naših kuća!